Povijest veterinarstva

Djelo „Povijest veterinarstva“ autorice prof. dr. sc. Vesne Vučevac Bajt izvorno i kronološki opisuje povijesne događaje te razvoj veterinarske medicine i veterinarstva od antičke kulture do danas. Dugogodišnje poznavanje povijesti veterinarske struke (autorica rukopisa predaje samostalno predmet Povijest veterinarstva više od 30 godina) očituje se u opširnosti i detaljiziranosti radi čega cijelo djelo dobiva karakter male enciklopedije povijesti veterinarstva. Napisano je pregledno lako čitljivim i razumljivim hrvatskim jezikom, obuhvaća 304 stranice, 462 bilješke i 298 slika, a podjelom u poglavlja i potpoglavlja stječe se uvid u logičan razvoj povijesti veterinarstva. Autorica se pri pisanju koristila potrebnom literaturom koja je navedena za svako poglavlje. Na kraju knjige priloženo je kazalo imena. Iako je velik dio teksta posvećen razvoju veterinarstva na starom kontinentu, a i šire, težište je ipak na razvoju hrvatske veterinarske povijesti, koja u takvom obliku do sada još nije bila obrađena. U tom smislu obrađene su sve komponente veterinarske povijesti, pa su tako opisani školstvo, časopisi, znanstvene institucije, zaklade i dr., a to ujedno stvara putokaz u kojemu smjeru trebaju ići daljnja istraživanja. Zbog povezanosti veterinarstva s humanom medicinom te zato što se veterinarska medicina odvaja od humane medicine tek u 20. stoljeću, dijelom je obrađena i povijest medicine te liječnici koji su svojim radom pridonijeli sprječavanju pojave i zaštiti od zaraznih bolesti životinja.
Djelo „Povijest veterinarstva“ prvi je priručnik o povijesti veterinarstva koji tu povijest promatra u kontekstu svjetske povijesti s posebnim osvrtom na društveno-gospodarske i zdravstvene prilike. Djelo je pisano tako da može zainteresirati svakog čovjeka, koji želi spoznati ljudski i životinjski svijet oko sebe na osnovi ustrojstva i bolesti, a prednost mu je što obrađuje dugo razdoblje i ide do suvremenosti. Djelo će svakog čitatelja uputiti u povijest veterinarstva i dostignuća na tom području, no opisani su i problemi te zahtjevne i vrlo važne struke. Povijest veterinarstva je važan čimbenik u razvoju hrvatskoga gospodarstva, a uz pomoć ovog djela bit će moguće sagledati povijest veterinarske struke od davnine do suvremenosti.

…

“Velika je stvar kada čovjek pred kraj svoga radnog vijeka isti okruni s ovako vrijednim udžbenikom kao što je to “Povijest veterinarstva” koji je nastao sintezom prikupljenog znanja stečenog iskustva. Ne mogu se oteti dojmu i ne reći da me veseli što nam je profesorica Vesna Vučevac Bajt na jedan argumentiran način približila svjetsku i hrvatsku veterinarsku povijest koju su pisali pobjednici u otkrićima, izumima i pronalascima, povijest koja će ostati trajno bez obzira na vremena i društveno politička uređenja, a mene posebno veseli da nam čitanje ove knjige omogućuje komparaciju svjetske i naše hrvatske veterinarske povijesti to jest potvrdu stalne pripadnosti razvijenome svijetu.
Ovom knjigom profesorica Vesna Vučevac Bajt stavlja trajni pečat na svoj cijeli znanstveni i nastavnički rad, ostavljajući nam udžbenik koji će generacijama studenata ostati kao štivo za učenje, a nama koje interesira naša veterinarska povijest mnoštvo informacija.”

---

Prof. dr. sc. Petar Džaja

…

“Vrlo sam zadovoljna što mogu promovirati ovu prekrasnu knjigu jednostavnog naslova “Povijest veterinarstva”, koja je i udžbenik iz povijesti veterine iz kojeg se vidi nastojanja veterinarskih stručnjaka od antike do danas da liječe životinje i da se brinu za njihovo zdravlje i uzgoj. Hrvatska je tom opusu dala značajan udio, osobito u 19. i 20. stoljeću, na što su ju dobrim da dijelom prisiljavali veterinari razvijenijih država Hrvatsko-ugarske monarhije koji su neprestano našu zemlju okrivljavali za zarazne bolesti koje da dolaze u srednju Europu iz Balkana preko Slavonije. Pri tome se nije spominjalo da je Hrvatska u Dubrovniku imala prvu karantenu protiv zaraznih bolesti još u 13. stoljeću te da je u tome bila prva u Europi.

Praktični veterinarski stručnjaci Novog vijeka koji mnogo znaju iz specijaliziranih segmenata veterine nisu pomišljali na pisanje sinteze koja bi ukazala na položaj i ulogu hrvatske veterine u europskoj, a vjerojatno kroz emigraciju i svjetskoj veterini. To potvrđuju i ostale grane gospodarstva, pa dugujemo svijetu, a i sebi da to ispravimo. Matija Antun Relković objavio je “Ovčarnicu” kao prijevod jedne njemačke knjige još potkraj 18. stoljeća, prilagodivši ju našim prostorima, a njegov sin daje praktične upute što treba raditi koji mjesec u gospodarstvu. U gotovo svim pučkim kalendarima od Vitezovićevog, pa do Stoljetnog kalendara kao i brojnih kalendara Gospodarskog društva Hrvatske i Slavonije ima uputa za liječenje životinja, nekad boljih, a nekad lošijih. Pisale su se dosta specijalizirane upute. Samo za svilarstvo objavljeno je tijekom 18. i 19. stoljeća sedam brošura, a danas se svilarstvom gotovo nitko ne bavi.

Dakako kroz stoljeća mijenjali su se i ciljevi veterine i način kako veterinari trebaju djelovati. Trebalo se brinuti i za šumske životinje kao i za domaće životinje, a ne samo za uzgoj stoke i razvoj svinjogojstva, ovčarstva, peradarstva i pčelarstva kao privredno ekstenzivne grane veterine. Nametala se potreba suradnja s medicinarima, ali i s agronomima.[..]
Nakon što je veterina dobila i svoje školsku instituciju u Križevačkoj ratarskoj školi od 1860., a onda i odjel u Zemaljskoj vladi Trojednice (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), zadaci praktične prirode postali su složeniji i očito više nitko nije smogao snage da napiše sintezu povijesti veterine, a osobito ne sintezu i svjetske i naše povijesti veterine.

Veterinari Hrvatske su odavno svjesni potrebe da dobiju svoju povijest, ali zaokupljeni praktičnim radom na uzgoju i liječenju stoke i peradi nisu imali vremena ni uvjeta da se bave poviješću veterine, premda su neki bili itekako zainteresirani za tu povijest te su svojim fragmentarnim radovima doprinijeli ne samo povijesti veterine već i povijesti nekih gradova. Imala sam sreću da je moje obitelj prijateljevala s dr. Leanderom Brozovićem koji je osnivač koprivničke muzejske zbirke i povijesnog časopisa, ali i autor brojnih povijesnih članaka iz povijesti veterine. Bio je čovjek širokog obrazovanja i kulture, koji je shvatio da se poviješću brani sadašnjost, te je neko vrijeme i predavao Povijest veterinarstva na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. [..] Poznavala sam i dr. Stjepana Rapića koji je osnovao Veterinarsku muzejsku zbirku i koji je pisao radove iz povijesti veterine baveći se i propisima o stočarstvu i veterinarstvu u Hamurabijevom zakoniku, kao i o kentauru Hironu osnivaču veterinarstva kod starih Grka, ali je pisao i radove o povijesti naše veterine u 20. stoljeću.

 

Vrlo detaljno sam pratila rad dr. Vesne Vučevac-Bajt koja je naslijedila i Muzej veterine i posao dr. Rapića na Veterinarskom fakultetu predajući Povijest veterine, koja ulazi i u povijest gospodarstva Hrvatske kao njen sastavni dio, te je godinama iskazivana kao rezultat istraživanja gospodarske povijesti. Treba znati što je bilo u prošlosti i kako se je mukotrpno na našim prostorima razvijala veterinarska služba. Upoznala sam tijekom rada na gospodarskoj povijesti i veterinare Kockovića te Ivana Galovića kada je sedam studenata veterine pomagalo prebacivanju 200 vagona soli nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. iz solane u Pagu do Dabra i dalje u unutrašnjost Hrvatske, jer je sol bila bijelo zlato u vrijeme svinjokolje, a onda su partizani jedno vrijeme kod Gline proizvodili i serum protiv svinjske kuge. [..] Poznavala sam i dr- Zvonimira Mašanskera, koji je napisao doktorsku disertaciju o povijesti veterinarskih lijekova i seruma u Hrvatskoj. Naime u Kalinovici, ali i u “Medici” se je u vrijeme Zagrebačke oblasti 1927. do 1929. počeo proizvoditi lijek protiv metiljavosti ovaca na zahtjev člana najužeg upravljačkog tima Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića, Josipa Predavca. Kalinovica i danas radom tvrtke “Genera” proizvodi lijekove u službi veterinarske medicine te je i financijski pomogla izdavanje ovog priručnika.

Razvoj svih grana gospodarstva, pa i stočarstva zanimao me i kao predavača gospodarske povijesti na Odsjeku za povijest filozofskog fakulteta u Zagrebu, te sam bila vrlo sretna kada sam dobila pred godinu dana na recenziju “Povijest veterine” dr. Vesne Vučevac Bajt, a još više kada je ovo djelo sada objavljeno u prekrasnoj opremi zahvaljujući financijskoj potpori 22 veterinarskih i lijekovnih ustanova te podrškom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Moram iskazati da mi je vrlo drago da sam, prateći rad dr. Vesne Vučevac od njenih prvih koraka u znanosti do danas, vrlo sretna da je uspjela u ovoj teškoj godini objaviti nešto što je vrlo potrebno fakultetu. Ovaj fakultet će uskoro proslaviti stogodišnjicu svog djelovanja kao prvi veterinarski fakultet na jugoistoku Europe u kojem su se školovali i Slovenci i Srbi i Bugari, i koji je mnogo doprinjeo da smo postali u Europi poznati po našem kulenu, šunki, mlijeku, mesu, ribama i medu, te drugom prirodnom blagu koje nam daje priroda u suradnji sa suncem, vodom i ljudima. Veterinarski fakultet je i danas jedan od vrlo važnih fakulteta u našoj zemlji koja zbog svoje geostrukturne raznolikosti obiluje velikom raznolikošću života. Planine i ravnice, mora, jezera i rijeke prepune su raznolikog života, ali se tim prirodnim blagom često nije niti se sada dobro gospodari već se često mijenja strategija gospodarenja što nanosi ogromne štete gospodarstvu, a da ne govorimo o zadnjem ratu koji nas je ostavio opustošene. Često je uništeno ono što se godinama stvaralo, pa su tako nestali nekoć naši na daleko poznati brojni riječni ribnjaci koji su snabdijevali ribom Budimpeštu i Beč. Pred Vukovarom je bila ada gdje su se hvatale ribe koje su svakodnevno otpremane brodovima Dunavom do Budimpešte. [..]

Ovu knjigu nije bilo lagano napisati, jer je povijest hrvatskog veterinarstva ugrađena u povijest svjetske veterine ili ako hoćemo obrnuto. Povijest veterine često se kolidira, odnosno miješa s poviješću medicine i drugim znanostima koje čine sastavni dio veterinarske struke. Trebalo je sve to istražiti na temelju literature pisane na stranim jezicima, valorizirati, izabrati potrebno i onda ugraditi u povijest veterinarstva u Hrvatskoj. A to je autorica uspješno i dobro učinila. Kroz brojne radove, Vesna Vučevac – Bajt je od 1974. postepeno obrađivala pojedine teme iz povijesti veterine. Radove je objavljivala u časopisima Veterinarstvo 1963, Vetserum, Veterinarska stanica, Veterinarski glasnik, Veterinarski arhiv i drugdje. Pisala je o onima koji su stvarali veterinarsku povijest, pa je tako pisala o prvom hrvatskom priručniku za liječenje stoke “Navuk od jednoga prikladnoga hranjivoga baratanja s marvom za poljodelavca ” objavljen 1863. i nanovo objavljen 1998. Pisala je i o Francescu Bertiću, zemaljskom veterinaru u Zadru. Pisala je o prof. Josipu Ublu. Pisala je i o Hrvatsko-slavonskom veterinarskom društvu, preteči Saveza veterinara i veterinarskih tehničara Hrvatske i sve društvene promjene i organizacije našle su mjesto u ovom priručniku koji promoviramo. Godine 1993. godine i 1995. bile su znatne godine za obilježavanje veterinarskih godišnjica, a Hrvatska veterinarska komora je podržala ove akcije. Treba pri tome ukazati da je dr. Vučevac bila pionir u mnogim istraživanjima, boreći se sa starim hrvatskim dijalektima koji su tekst činili gotovo nečitljivim, pa ga je trebalo prevoditi na standardni jezik današnjice. Pokazala je izvanrednu energiju, upornost, tvrdoglavost, pa i snalažljivost u postizanju postavljenog cilja, pa ni nakon što je postigla priželjkivano zvanje nije nikada stala, već je uvijek vukla dalje i dalje, proširujući svoja istraživanja i svoje spoznaje na druga područje i na drugo vrijeme. Svaki istraživač dugog vremena zna kako je teško istraživati povijest više vjekova. Malo ima takvih istraživača koji se bave poviješću od antike do danas. Većina se specijalizira za kraće vremensko razdoblje. Nakon stvaranja samostalne Hrvatske organiziraju se i veterinarski kongresi, pa je prvi održan u Cavtatu 1996.

Dr. Vesna Vučevac – Bajt je 2001. godine objavila i plan svojeg projekta o veterinarskoj povijesti Hrvatske u Časopisu za suvremenu povijest. Objavljivala je na hrvatskom i engleskom jeziku. Godine 1993. je objavila prvu povijest domaćeg veterinarstva u obliku skripti, koja su bila prvi priručnik studentima veterine za ovaj fakultativni predmet. No, očito ni dr. Vesna Vučevac-Bajt nije bila zadovoljna ovakvim stanjem, pa je i dalje marljivo radila, prikupljala, prevodila i pisala, stvorivši tako ovu prvu monografsku povijest veterine koju sada objavljujemo. Ova monografija zaslužuje našu pažnju i naše puno priznanje i može udovoljiti svim zahtjevima znanstvenog udžbenika jedne naše značajne privredne grane.

Udžbenik ima 305 stranica i više od stotinu slika i tabela. Podijeljen je u sedam osnovnih poglavlja.
1. Medicina i veterinarstvo u prapovijesti;
2. Medicina i veterinarstvo u starom vijeku;
3. Medicina i veterinarstvo u srednjem vijeku;
4. Veterinarska medicina i veterinarstvo na prijelazu srednjeg vijeka u novi vijek;
5. Veterinarska medicina i veterinarstvo u devetnaestom stoljeću;
6. Veterinarska medicina i veterinarstvo u dvadesetom stoljeću;
7. Literatura i izvori priloga.

Svako od ovih poglavlja podijeljeno je na potreban broj potpoglavlja i što se više bližimo suvremenosti to je tekst bogatiji, obilniji i zanimljiviji, pa se svaka tema grana u više manjih tematskih jedinica.
Na primjer, veterinarstvo i veterinarsko zakonodavstvo u srednjem vijeku obrađeno na svega 13 stranica, vrijeme prijelaza iz 18. u 19. stoljeće već ima 30 kartica te se posebno opisuju uvjeti u znanosti koji su doveli do razvoja medicine i veterinarstva, ali i osnivanje prvih veterinarskih škola u Europi, te obrađuje sve obimnija veterinarska literatura i organizacija veterinarstva i stočarstva uz isticanje problema.
Poglavlje o devetnaestom stoljeću već ima 50 kartica i četiri opća poglavlja, a hrvatsko veterinarstvo je obrađeno u pet podpoglavlja:
1. Stočne zaraze,
2. Razvoj veterinarske literature,
3. Organizacija veterinarstva i razvoj stočarstva,
4. Liječnici-veterinari u Hrvatskoj,
5. Osnivanje udruga važnih za razvoj veterinarstva.

Najveće je poglavlje posvećeno veterinarskoj medicini i veterinarstvu u dvadesetom stoljeću. Pored uobičajene sheme četvrto podpoglavlje o Hrvatskoj već je vrlo razrađeno te autorica piše o povijesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje je osnovano poslije Prvoga svjetskog rata, ali i o suvremenom ustroju veterinarske struke, osnutku i radu veterinarskih ustanova, razvoju veterinarskih časopisa i veterinarske literature. Piše i o zaraznim i nametničkim bolestima životinja, o djelovanju veterinarstva na unapređivanju stočarstva Hrvatske s posebnim osvrtom na pojedine pasmine domaćih životinja. Kronološki je obrađena organizacija veterinarske službe prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, pri čemu će ovo posljednje podpoglavlju biti vrlo korisno i danas, jer autorica analizira zakonske propise koji su doneseni radi suzbijanja i sprečavanja stočnih zaraza, kao i propise važne za organizaciju i rad veterinarske službe. Ovo veliko poglavlje od 100 strana završeno je prikazom organizacije veterinarske službe nakon stvaranja neovisne Republike Hrvatske.

Kako bi priručnik bio koristan u najvećoj mogućoj mjeri na kraju je dodana literatura i navedeni izvori, ali i kazalo imena te kratki životopis autorice udžbenika. Preko ovih dodataka kao i bilježaka koji prate čitav tekst svaki se korisnik knjige može pozabaviti temom koja ga zanima i može na njoj dalje raditi, stručno ili znanstveno. Napominjem da je već i u monografiji “Znameniti veterinari Hrvatske” mnogo toga ukazivalo na vrijednost našeg veterinarstva, ali sada po prvi puta imademo sliku našeg veterinarstva u okviru europskog, pa time i svjetskog veterinarstva. Autorica se koristila brojnom inostranom literaturom, a konzultirala je i sve značajnije radove naših veterinara, ukazujući i na probleme koji su nastali radi promjena upravne i državotvorne strukture koje promjene su uvijek zahtijevale dulje vrijeme prilagodbe novom vremenu.

Knjiga je opremljena izvrsnim i bogatim slikovnim materijalom, pažljivo biranim i pravo je uživanje uzeti u ruke ovaj prvi priručnik iz povijesti veterine, koja mora privući svakog veterinara, svakog medicinara, šumara, agronoma, ali i svakog prirodnjaka. Dakako da zbog priručničkog karaktera knjige neke teme nisu detaljno obrađene, te to potiče i dalje objavljivanje radova u veterinarskim časopisima, jer nauka ide dalje, a nove i mlade generacije, koje će biti inkorporirane u Europsku uniju vjerojatno će i imati što istražiti i napisati kroz cijeloživotno obrazovanje i integraciju hrvatske znanosti u svjetsku kroz modernu tehnologiju.

Mislim da nema niti jednog veterinara koji u ovom priručniku ne bi našao niz zanimljivih podataka iz daleke ili bliske prošlosti. Veterinarska povijest je podignuta na pijedestal znanosti gdje joj je i mjesto.
Priručnik može biti koristan i laiku i stručnjaku i studentu veterine, ali i veterinaru koji tridesetak godina radi na praktičnoj borbi protiv suzbijanja zaraza i na uzgoju stoke.

Ujedno se s obzirom na statističke podatke može zaključiti da treba dalje uporno i složno raditi i na poboljšanju rada struke i na unapređivanju veterinarstva u Hrvatskoj. Zbog rata mnogo je toga razoreno, a propisi Europske unije prisiljavaju nas danas na nove napore i trebat će ovaj priručnik nadopuniti i najnovijim dostignućima u 21 stoljeću.

Završit ću ovu promociju izvatkom iz recenzije uglednog prof. emeritusa Mirka Valentića također recenzenta ove knjige: “Pred nama je izvrsno znanstveno djelo koje razmatra povijest veterinarstva i njegove medicine u velikom vremenskom razdoblju od prvih antičkih kultura do danas. Autorica je profesorica Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje već više od tri desetljeća predaje povijest veterine. Njezino dugogodišnje istraživanja ove povijesti osjeća se u svim dijelovima knjige, koja po svojoj istraživačkoj naraciji, tematici i istraživačkim porukama ima sva bitna obilježja monografske cjeline.”

I ja želim priručniku uspješan put u svijet veterine u našoj zemlji. Djelo je intrigantno i provokativno i upućuje na dalji rad kroz međusobnu suradnju i slogu svih ljudi koji rade na očuvanju i zdravlju te uzgoju životinjskog svijeta u našoj zemlji. Ovaj priručnik to zaslužuje.”

Izloženo na Promociji 25. svibnja 2012.

---

Prof. dr. sc. Mira Kolar

…

Predgovor

---

Udžbenik “Povijest veterinarstva” objavljuje se neposredno nakon obilježavanja 90-te godine nakon održanog prvog predavanja iz povijesti veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i 250-te godine trajne veterinarske izobrazbe te proslave svjetske godine veterinara.
Iako desetljećima postoje knjige o povijesti veterinarstva koje su objavili strani autori, ne možemo reći da je bilo koja od njih potpuno podobna zahtjevima korisnika u Hrvatskoj.
Naime, njihovi su sadržaji, unatoč općoj opširnosti, ograničeni vremenskim i zemljopisnim označjem, zato ne upućuju pisanom riječi ili slikom na spoznaje iz prošlosti hrvatskog veterinarstva.

Prva objavljena knjiga na hrvatskom jeziku iz opće povijesti svjetskog i hrvatskog veterinarstva bila je sveučilišni udžbenik Povijest veterinarstva iz 1993. godine, koji je bio namijenjen u prvome redu studentima i doktorima veterinarske medicine, a u kojem je pristupačno iznesen sažeti uvid u temeljna znanja cjelovite povijesti njihove struke.
Nova knjiga Povijest veterinarstva (2012. godina) ima isti naslov kao i prethodna, ali se od nje razlikuje opsegom i prikazom sadržaja. Pisana je na temelju mnogobrojnih vlastitih radova objavljenih u proteklom razdoblju i radova stranih autora, koji izučavaju povijest veterinarstva. Udžbenik počinje poglavljem o veterinarskoj medicini i veterinarstvu u prapovijesti, a završava poglavljem o veterinarskoj medicini i veterinarstvu u dvadesetom stoljeću. Posebna pozornost posvećena je prošlosti hrvatskog veterinarstva, koja je praćena sustavno i cjelovito, izdvojenim ispisima, u slijedu svjetskih događaja i napretka medicinske znanosti i primijenjene veterinarske djelatnosti. U namjeni boljeg uočavanja i pamćenja povijesnih činjenica tekst prate dvije tablice i pozorno odabrani slikovni prinosi.
Ovaj sveučilišni udžbenik do danas je jedina knjiga u Hrvatskoj koja obuhvaća cjelovitu povijest hrvatske veterinarske struke što je čini važnim izvorom znanja potrebnog ne samo studentima nego i svima onima koje zanima povijest veterinarske medicine našega područja.
Kvaliteti udžbenika pridonijeli su priznati znanstvenici i stručnjaci: dr. sc. Ivan Katić, prof. dr. sc. Mira Kolar, prof. dr. sc. Petar Džaja i emeritus Mirko Valentić. Ovim putem zahvaljujem im na uloženom trudu u čitanju rukopisa i na dobronamjernim savjetima i prijedlozima u realizaciji udžbenika.
Osobitu zahvalnost dugujem sponzorima, koji su pripomogli tiskanje ovog udžbenika.

U Zagrebu, veljača 2012. godine
Autorica